DOBRIŠA CESARIĆ:

PJESME

 

TIHO, O TIHO GOVORI  MI JESEN

Tiho, o tiho govori mi jesen:

Šuštanjem lišća i šapatom kiše.

Al zima srcu govori još tiše.

I kada snježi, spušta se tama,

U pahuljama tišina je sama.

Dojam o pjesmi:

Pjesma je nježna i osjećajna, pomalo sjetna, ali ne i tužna, iako pjeva o

jeseni i zimi. Bez puno pjesničkih ukrasa, s pjesmom od samo pet stihova,

pjesnik postiže pravi jesensko – zimski ugođaj.

Sadržajna analiza:

Ovo je pjesma tišine, smirenja i jesenskog – zimskog ugođaja.

Stilska i strukturalna analiza:

Jesen ima svoje zvukove “šuštanje lišća” i “šapat kiše”. Pjesnik osluškuje

te zvukove i dočarava nam ih korištenjem onomatopeje. Zatim sve utihne,

smiruje se i spušta se tama. Samo se pahuljice bijele i donose s neba mir i

tišinu. Najjednostavnijim riječima pjesnik postiže vizualnu i akustičnu sliku

zime “I kada snježi, a spušta se tama, U pahuljama tišina je sama.”

Prvi stih se ne rimuje s ostalima – najvljuje kako to jesen “govori”.

Ostali stihovi imaju parnu rimu.