IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA
Bilješke o piscu:
Vjenceslav Novak rođen je 1859. god. u Senju. Gimnaziju je pohađao u Senju i Gospiću. U Učiteljsku školu je išao u u Zagrebu. Kasnije je nastavio muzičke studije u Pragu. Službovao je kao profesof muzike na Učiteljskoj školi u Zagrebu. Vjenceslav Novak je jedan od prvih pisaca u Hrvatskoj književnosti koji je u svojim djelima počeo slikati probleme društvenih nepravdi i nevolja koje su pogađle mali svijet seljačke sirotinje, siromašnih otoka i intelektualaca koje opisuje s dubokim suosječanjem. Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovijedaka. Romani su mu: “Pod Nehajem”m “Poslijednji Stipančić”, “Dva svijeta”, “Zapreke”, “Pavao segata” i “Tito Dorčić”. Važnije pripovjetke su mu: “Podgorske pripovjetke”, “U Glib”, “Majstor Adam”, “Iz velegradskog podzemlja” i dr. Vjenceslav Novak umro je 1905. g. u Zagrebu.
Tema: Težina života u siromašnoj obitelji.
Osnovna misao: Neke loše navike mogu nam promijeniti život.
Kratki sadržaj:
Padao je snijeg i bilo je hladno, a neki je čovjek sjedio nepomično na klupi na Iličkom trgu. Gledao je Mika jednog pijanog Slovaka. Slovak je par puta pao potrbuške i nije se mogao dići pa je trebao pomoć stražara da bi otišao kući. Zamišljeno gledajući, Mika se sjetio onog što je doživio zbog pijanstva. Mika i Jankić su ispilili i nacijepali jednom čovjeku drva i dobili za to 5 kruna. Odmah su otišli u gostionicu i popili dvije litre, pa zatim, tri, četiri. Tada je Mika pomislio da bi mogli poći kući, ali Jankić je još želio piti. No kada su ispili još pola litre, ali ni to nije bilo dovoljno pa su pili i pili… U razgovoru uz piće Mika je hvalio svoju djevojčicu Evicu. Na poziv stražara krčma se ispraznila, a Mika i Jankić su pošli kući. Mika je putem razmišljao što će li mu žena reći. Dali će ga psovati?! Skupio je hrabrosti i ušao u kuću. Kako je zamislio tako je i bilo. Žena ga je psovala, a on onako pijan uhvatio Evicu i pretuče je. Žena istrgne Evicu iz ruku pijanog muža, a on padne na krevet i zaspe. Ujutro kada se probudio, žena mu je rekla da je pretukao Evicu. Mika bez ženinog saznanja ode u Evičinu sobu. Evici je iz usta neprestano curila krv i nije mogla jesti i piti. Mika je sijeo pokraj nje i počeo joj tepati, te joj darovao kutiju sa slatkišima. Sutradan je Mika otišao na posao i nije se želio vratiti kući i čuti što je Evici rekao liječnik. Hodao je ulicama i susreo svoga sina koji mu je rekao da je Evici vrlo loše. Kada se smračilo, žena je krenula tražiti Miku. Vidjela ga je kako šeće te je otišla do njega i tužno mu izjavila: “Preminula je”. Mika je stajao nepomično. Žena ga je pozivala u kuću uvjeravajući ga da nije on kriv jer je bio pijan. Vrativši se kući nije više bilo isto. Nije bilo djevojčice Evice i tek je tada shvatio da pijanstvo nije bilo toga vrijedno.
Analiza likova:
Mika
Psihološke osobine:
Mika je prosječan radnik niže klase. Imao je vrlo nisku plaću kojom je jedva mogao nahraniti obitelj. On je na svijetu najviše volio dvije stvari: svoju malu kćer Evicu i alkohol. Evica mu je bila jedini razlog zbog kojega je uopće živio i kojoj se svake večeri vraćao. S pićem je pokušavao zaboraviti svoj mizeran život. On se tako, nakon noći pijančenja, vraćao u taj mali podrum i puštao piću da govori umjesto njega. Bio je zaslijepljen pićem koje je njime upravljalo. Tukao je sinove i ženu, sve dok nije digao ruku na pogrešnu žrtvu – na malu Evicu. Tek je njezina tragična smrt navela Miku da spozna kako je okrutan i surov čovjek. Tek uz pomoć svoje žene Mika se sjeti da ne postoji samo mala Evica, već da ima još dva sina koji su svaki dan u skrbi za njega i nije im svejedno.
Fizičke osobine:
„Usprkos snijegu i studenoj vlazi sjedi neki čovjek nepomično na klupi na Iličkom trgu. Crte na mršavom licu ne dadu se jasno razabrati u mraku. Po grubom, na sve strane iskrpanom odijelu vidi se da čovjek pripada radničkom staležu. Na kapi, po ramenima i u naborima odijela naslagao mu se snijeg, ali on ne mari.“
Lucija
Lucija je bila Mikina žena. Bila je dobra i osjećajna. Voljela je svoju djecu i muža. Znala je da je volio Evicu više od svega i da kada se vrati navečer pijan to nije on, i oprostila mu je ono što je učinio svojoj kćerki. Također je znala da je on vrlo brižan otac, ali da se boji osjećati pokorno i poslušno. Tješila je Miku koliko god je mogla i njen glas je bio pun ljubavi i razumijevanja. Ljubav između njih dvoje i cijele obitelji pomogla im je da krenu dalje živjeti usprkos toj nesreći.
Evica
Evica je bila mala slabašna djevojčica. Usprkos tome svi su je voljeli. Bila je pametna i dobra. Uvijek bi znala da će, kad je tata pijan, dobiti slatkiše ili tako nešto. Pošto je bila slabašna i imala probleme jednostavno nije mogla preživjeti očeve batine. I na kraju je, ni kriva ni dužna, u jadu i bijedi, izgubila svoj život.
Dojam o djelu:
Djelo me jako dojmilo. Mnogi ljudi su na ovaj način izgubili svoje najmilije. Djelo je poučno i zanimljivo, a iako je vrlo kratko, govori nam kako samo jedan trenutak može promijeniti cijeli život.
