Pretraži lektiru...

petak, 25. siječnja 2013.

                         IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA


Bilješke o piscu:

Vjenceslav Novak rođen je 1859. god. u Senju. Gimnaziju je pohađao u Senju i Gospiću. U Učiteljsku školu je išao u u Zagrebu. Kasnije je nastavio muzičke studije u Pragu. Službovao je kao profesof muzike na Učiteljskoj školi u Zagrebu. Vjenceslav Novak je jedan od prvih pisaca u Hrvatskoj književnosti koji je u svojim djelima počeo slikati probleme društvenih nepravdi i nevolja koje su pogađle mali svijet seljačke sirotinje, siromašnih otoka i intelektualaca koje opisuje s dubokim suosječanjem. Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovijedaka. Romani su mu: “Pod Nehajem”m “Poslijednji Stipančić”, “Dva svijeta”, “Zapreke”, “Pavao segata” i “Tito Dorčić”. Važnije pripovjetke su mu: “Podgorske pripovjetke”, “U Glib”, “Majstor Adam”, “Iz velegradskog podzemlja” i dr. Vjenceslav Novak umro je 1905. g. u Zagrebu.

Tema: Težina života u siromašnoj obitelji.

Osnovna misao: Neke loše navike mogu nam promijeniti život.

 Kratki sadržaj:

Padao je snijeg i bilo je hladno, a neki je čovjek sjedio nepomično na klupi na Iličkom trgu. Gledao je Mika jednog pijanog Slovaka. Slovak je par puta pao potrbuške i nije se mogao dići pa je trebao pomoć stražara da bi otišao kući. Zamišljeno gledajući, Mika se sjetio onog što je doživio zbog pijanstva. Mika i Jankić su ispilili i nacijepali jednom čovjeku drva i dobili za to 5 kruna. Odmah su otišli u gostionicu i popili dvije litre, pa zatim, tri, četiri. Tada je Mika pomislio da bi mogli poći kući, ali Jankić je još želio piti. No kada su ispili još pola litre, ali ni to nije bilo dovoljno pa su pili i pili… U razgovoru uz piće Mika je hvalio svoju djevojčicu Evicu. Na poziv stražara krčma se ispraznila, a Mika i Jankić su pošli kući. Mika je putem razmišljao što će li mu žena reći. Dali će ga psovati?! Skupio je hrabrosti i ušao u kuću. Kako je zamislio tako je i bilo. Žena ga je psovala, a on onako pijan uhvatio Evicu i pretuče je. Žena istrgne Evicu iz ruku pijanog muža, a on padne na krevet i zaspe. Ujutro kada se probudio, žena mu je rekla da je pretukao Evicu. Mika bez ženinog saznanja ode u Evičinu sobu. Evici je iz usta neprestano curila krv i nije mogla jesti i piti. Mika je sijeo pokraj nje i počeo joj tepati, te joj darovao kutiju sa slatkišima. Sutradan je Mika otišao na posao i nije se želio vratiti kući i čuti što je Evici rekao liječnik. Hodao je ulicama i susreo svoga sina koji mu je rekao da je Evici vrlo loše. Kada se smračilo, žena je krenula tražiti Miku. Vidjela ga je kako šeće te je otišla do njega i tužno mu izjavila: “Preminula je”. Mika je stajao nepomično. Žena ga je pozivala u kuću uvjeravajući ga da nije on kriv jer je bio pijan. Vrativši se kući nije više bilo isto. Nije bilo djevojčice Evice i tek je tada shvatio da pijanstvo nije bilo toga vrijedno.

Analiza likova:

Mika

Psihološke osobine:

Mika je prosječan radnik niže klase. Imao je vrlo nisku plaću kojom je jedva mogao nahraniti obitelj. On je na svijetu najviše volio dvije stvari: svoju malu kćer Evicu i alkohol. Evica mu je bila jedini razlog zbog kojega je uopće živio i kojoj se svake večeri vraćao. S pićem je pokušavao zaboraviti svoj mizeran život. On se tako, nakon noći pijančenja, vraćao u taj mali podrum i puštao piću da govori umjesto njega. Bio je zaslijepljen pićem koje je njime upravljalo. Tukao je sinove i ženu, sve dok nije digao ruku na pogrešnu žrtvu – na malu Evicu. Tek je njezina tragična smrt navela Miku da spozna kako je okrutan i surov čovjek. Tek uz pomoć svoje žene Mika se sjeti da ne postoji samo mala Evica, već da ima još dva sina koji su svaki dan u skrbi za njega i nije im svejedno.

Fizičke osobine:

„Usprkos snijegu i studenoj vlazi sjedi neki čovjek nepomično na klupi na Iličkom trgu. Crte na mršavom licu ne dadu se jasno razabrati u mraku. Po grubom, na sve strane iskrpanom odijelu vidi se da čovjek pripada radničkom staležu. Na kapi, po ramenima i u naborima odijela naslagao mu se snijeg, ali on ne mari.“

Lucija

Lucija je bila Mikina žena. Bila je dobra i osjećajna. Voljela je svoju djecu i muža. Znala je da je volio Evicu više od svega i da kada se vrati navečer pijan to nije on, i oprostila mu je ono što je učinio svojoj kćerki. Također je znala da je on vrlo brižan otac, ali da se boji osjećati pokorno i poslušno. Tješila je Miku koliko god je mogla i njen glas je bio pun ljubavi i razumijevanja. Ljubav između njih dvoje i cijele obitelji pomogla im je da krenu dalje živjeti usprkos toj nesreći.

Evica

Evica je bila mala slabašna djevojčica. Usprkos tome svi su je voljeli. Bila je pametna i dobra. Uvijek bi znala da će, kad je tata pijan, dobiti slatkiše ili tako nešto. Pošto je bila slabašna i imala probleme jednostavno nije mogla preživjeti očeve batine. I na kraju je, ni kriva ni dužna, u jadu i bijedi, izgubila svoj život.

Dojam o djelu:

Djelo me jako dojmilo. Mnogi ljudi su na ovaj način izgubili svoje najmilije. Djelo je poučno i zanimljivo, a iako je vrlo kratko, govori nam kako samo jedan trenutak može promijeniti cijeli život.

četvrtak, 25. listopada 2012.


DOBRIŠA CESARIĆ:
PJESME
 
TIHO, O TIHO GOVORI  MI JESEN
Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada snježi, spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.

Dojam o pjesmi:
Pjesma je nježna i osjećajna, pomalo sjetna, ali ne i tužna, iako pjeva o
jeseni i zimi. Bez puno pjesničkih ukrasa, s pjesmom od samo pet stihova,
pjesnik postiže pravi jesensko – zimski ugođaj.

Sadržajna analiza:
Ovo je pjesma tišine, smirenja i jesenskog – zimskog ugođaja.

Stilska i strukturalna analiza:
Jesen ima svoje zvukove “šuštanje lišća” i “šapat kiše”. Pjesnik osluškuje
te zvukove i dočarava nam ih korištenjem onomatopeje. Zatim sve utihne,
smiruje se i spušta se tama. Samo se pahuljice bijele i donose s neba mir i
tišinu. Najjednostavnijim riječima pjesnik postiže vizualnu i akustičnu sliku
zime “I kada snježi, a spušta se tama, U pahuljama tišina je sama.”
Prvi stih se ne rimuje s ostalima – najvljuje kako to jesen “govori”.
Ostali stihovi imaju parnu rimu.



DOBRIŠA CESARIĆ:
PJESME



Bilješke o piscu:
Dobriša Cesarić rodio se 10.1.1902. godine u Slavonskoj Požegi, a umro 18.12.1980. godine u Zagrebu. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisao je lirske pjesme i pjesme u prozi. Napisao je zbirke pjesama: Lirika, Osvjetljeni put, Goli časovi, Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Knjiga prepjeva, Proljeće koje nije moje, Izabrane pjesme, Slap, Voćka poslije kiše i Pjesme. Dobriša Cesarić je jedan od naših najvećih pjesnika.

Mrtvac
Skupina poluglasnih ljudi
Kraj odra stoji. Titra plam
Visoko rabuktalih svijeća,
Al u tom skupu on je sam.

Na prozorima sunce sja.
Treperi. Ali nema moći
Da baci ma i jedan trak
U tamu beskrajne mu noći.

Govor i jecanje i plač
Tišina su njegovom uhu
Životu uzet, on tek šuti,
Tajanstven u svom crnom ruhu.

Oko njega mirišu ruže.
On leži smiren, kao svet.
Ne osjeća ih. Njihov miris
Ne dopire u njegov svijet.

O pjesmi:
- Tema: Život poslije smrti
- Motivi: Pogreb, tišina, ništavilo
- Rima: Paralelna
- Ritam: Usporen
- Pjesničke figure:
- epiteti („visoko razbuktale svijeće“)
- metafore („govor i jecanje i plač tišina su njegovom uhu“)

Dojam o pjesmi:
Ova pjesma mi se sviđa, iako je tužna. U meni je pobudila osjećaj tuge.
Navela me je na razmišljanje o životu poslije smrti.

četvrtak, 27. rujna 2012.


BOŽIDAR PROSENJAK:
DIVLJI KONJ



Bilješke o piscu:
Božidar Prosenjak rođen je 1948. godine u Koprivnici. Školovao se u Kuzmincu, Koprivnici, Parizu i Zagrebu, gdje je diplomirao romanistiku na Filozofskom fakultetu. Radio je u Narodnom sveučilištu u Velikoj Gorici. Petnaest godina je urednik biblioteke "Albatros". Od 1984. godine djeluje kao slobodni umjetnik. Prozne, pjesničke i dramske priloge objavljuje u dnevnom i periodičkom tisku, na radiju i televiziji. Stalni je suradnik časopisa za djecu. Radovi su mu uvršteni u zbornike, antologije, školsku lektiru i školske udžbenike. Neki su mu tekstovi prevedeni na više od dvadeset svjetskih jezika. Autor je dviju knjiga pjesama, a najveći književni uspjeh zabilježio je romanom "Divlji konj" koji je (1989. - 1992.) doživio četiri izdanja i za koji je 1989. godine primio ugledne nagrade "Ivana Brlić-Mažuranić" i "Grigor Vitez". Roman je 1993. godine preveden i objavljen u Makedoniji.

Vrsta djela:
Dječji roman

Mjesto radnje:
Livade, gospodarevo imanje, pašnjaci, podzemlje, hipodrom.

Tema:
Život Divljeg konja i problemi s kojima se susreće u životu.

Ideja:
Ne treba uvijek biti nepovjerljiv.

Kratki sadržaj:
U stadu je živjelo ždrijebe Divlji konj. Jednog dana je upoznao svog oca. Uskoro su stado napali vukovi, a njegov otac je poginuo. Divlji konj je postao predvodnik stada, ali je otišao na gospodarevo imanje. Tamo je upoznao Neru i u nju se zaljubio, ali ona je uskoro dobila ždrijebe sa Šarcem. Divlji konj se osjećao prevarenim, ali je upoznao Zvijezdu i zaljubio se u nju. Još uvijek nije vjerovao gospodaru pa je pobjegao. Uhvatile su ga konjokradice. Odveli su ga u podzemne rudnike da vuče rude. Sreo je Neru i sve joj oprostio. Jednog dana su konji uspjeli pobjeći iz rudnika, a gospodar je došao po njih i sve ih odveo na imanje gdje je Divljeg konja čekala Zvijezda s njihovim ždrijebetom. On je mislio da je ždrijebe tuđe i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak vratila. Na imanju su vježbali plesati i osvajali su prva mjesta, a to su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj je umro.
Kompozicija djela:
Uvod
Ždrijebe Divlji konj živi u stadu. Upozanaje svog oca koji uskoro pogine u borbi s vukovima.

Zaplet
Divlji konj uskoro postaje predvodnik stada, ali odlazi na gospodarevo
imanje. Tamo se zaljubi u Neru, ali ona dobije ždrijebe sa Šarcem.
Kasnije se zaljubi u Zvijezdu.

Vrhunac
Divlji konj bježi s imanja, konjokradice ga uhvate i on završi u rudniku.
Tamo sreće Neru i sve joj oprosti. Uskoro uspije pobjeći.

Rasplet
Na imanju ga dočeka Nera s njihovim ždrijebetom. On je mislio da je
ždrijebe tuđe i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u Neru.
Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak vratila.
Počeli su vježbati plesati i osvojili su mnoga prva mjesta.

Završetak
To su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj je doživio duboku starost i,
konačno, umro.

Citati:
"Išli smo od livade do livade."
"Vratio sam se na Gospodarevo imanje."
"Odveli su me u podzemlje gdje sam morao vući rude."

Motivi:
Konj, gospodar, zakon, ljubav...

Analiza glavnog lika:
Divlji konj

a) Vanjski opis: Blistava dlaka, zapjenjen, prašnjav, krvav, čvrsti mišići.
Citati:
"Dlaka mi je blistala."
"Sav zapjenjen, prašnjav, krvav."
"Mišići su mi postali kvrdi kao kamen."

b) Psihološka karakterizacija: Čvrsta volja, ponosan, borac, razdragan,
                                                iskren, spontan.
Citati:
"Volja mi je postala čvrsta kao da je od kamena."
"Osjećao sam se ponosnim i bogatim."
"Da, ja jesam borac."
"Bio sam razdragan, iskren, spontan"
c) Sociološka karakterizacija: Slobodan konj, zarobljen u rudniku,
                                                kasnije dresiran.

d) Etička karakterizacija: Tužan, pokunjen, posramljen.
Citati:
"Silno sam se rastužio zbog oca."
"Pokunjio sam se od sramote."

Sporedni likovi: Zvijezda, Gospodar, Ceza, Šarac, Bijelac, Nera, Vihor,
                          Vulkan...

Jezik i stil:
Knjiga je napisana na hrvatskom književnim jeziku - štokavskom narječju i ijekavskom izgovoru. Cijeli roman je alegorija na ljudski život, a konji imaju sve ljudske osobine. U romanu ima i mnogo aforizama koje Divljem konju govori njegov otac (dok je još bio živ) ili očev glas. Ima i opisa prirode u kojima je i onomatopeja; usporedbe, epiteta, eufenizama...